Priboj

Priboj je grad u jugozapadnoj Srbiji, u šumovitoj oblasti Starog Vlaha, u plodnoj dolini rijeke Lim. Priboj je smješten na tromeđi Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, a graniči se sa općinama: Čajetina, Nova Varoš, Prijepolje, Pljevlja, Čajniče i Rudo. Priboj obuhvaća površinu od 552 km2. Općina Priboj ima izrazito planinski karakter, a najniža nadmorska visina je 392 m, dok je najviša 1.500 m. Kroz Priboj protiče reka Lim, zato ga često i zovu Priboj na Limu.
Općina Priboj je imala prije 1991. godine oko 35.000 stanovnika. Od toga su bili 62% pravoslavci , 33% muslimani i 5% ostalih vjera. Broj stanovnika po popisu 2011. godine je 27.133. Srba je u općini Priboj po posljednjem popisu 20.582 (75 %), Bošnjaka 3.811 (14 %), te Muslimana 1.944 (7 %).

Ne zna se tačno kako je i kada Priboj nastao, ali se smatra da su ga podigli srednjovjekovni srpski feudalci kao četverokutni zidani grad Jagat na padinama planine Bić šireći svoju vlast i državu prema Bosni.
Smatra se da Priboj postoji još mnogo prije 1418. godine kada se spominje prvi put u povijesti i kada ga je osvojio Isak-beg. Kasnije se spominje u Povelji kralja Friedricha III iz 1448. godine, zatim 1463. godine u jednom putopisu spominje se Priboj u nahiji Dobrun, a drugi put 1485. kao sjedište istoimene nahije. Potpunije podatke o Priboju, kao gradu, dali su Benedikt Kuripešič, slovenski putopisac koji je prolazio kroz Priboj 1530. godine, i Evlija Čelebija koji je boravio u Priboju 1662. godine.
Dan kada je Priboj prvi put spomenut kao utvrđenje na Biću u Povelji kralja Friedricha III iz 1448. godine (20. siječnja) uzet je kao dan općine Priboj.
Pošto se Priboj nalazi na pola puta od Beograda ka moru, mnogi vole ovde da zastanu i da se odmore u prelepoj prirodi koja okružuje ovo mesto. U okolini Priboja nalaze se termalni izvori sa najprimerenijom temperaturom vode i telesne temperature čoveka (oko 37 C). U blizini Priboja (na oko 5 km) nalazi se Pribojska Banja, koja je poznata baš zahvaljujući svojim lekovitim izvorima.